DRUŠTVO   UZGAJIVAČI   ČLANOVI
 
 
 
Home arrow Fauna Europe
Fauna Europe
Jurcica Print E-mail

Jurčica – Carduelis cannabina

 

 

  Linnet
Jurcica
 Jurcica
   Hanfing
   Fannelo
   Pardillo
   Linotte mélodieuse

 

 

Stručna klasifikcijia :  Porodica :  FringillidaeZs (Zebe)j

                                       Rod         :  Carduelis  

                                       Vrsta       : C.cannabina

 

Hrvatski regionalni nazivi: Faganel, juričica, jurka, konopljarka, faganjel.

 

Fringilla cannabina Linnaeus, 1758.

Sinonim: Acanthis cannabina.

Juričica (Acanthis cannabina) je izrazito plaha ptica iz porodice zeba Fringillae.

 

Podvrste

Nominalna cannabina (Linnaeus, 1758), Europa i zapadni Sibir, zapadno do Irske, Walesa, i Engleske, južno do Pirineja, Sjeverne Italije, Slovenije, Sjeverne Hrvatske, Sjeverne Jugoslavije, Rumunske, Ukrajne (osim Krima), i Sjevernog Kazakstana; autohtona (Clancey, 1946), Škotska; guentheri Wolters, 1953 (sinonim: nana Tschusi, 1901), Madeira; meadewaldoi (Hartert, 1901), zapadni Kanarski Otoci; harterti (Bannerman, 1913), istočni Kanarski Otoci; mediterranea (Tschusi, 1903), Iberija, Baleari, Korzika, Sardinija, Sicilija, Južna Italija, Južna Hrvatska, Južna Jugoslavija, Albanija, Bugarska, i Grčka; nepoznata podvrsta, Sjeverno-zapadna Afrika od Maroka do Tunisa i vjerojatno Sjeverne Libije; bella (C L Brehm, 1845), Krim, Turska, i Levant istočno preko područja Kavkaza i Sjevernog Iraka do Irana i Jugozapadne Turkmenije; također, centralna Azija od Afganistana do jugo-zapadnih planina Altaja i Bogdo Ula (Sinkiang, Kina).

 

 
Osnovna obilježja (Karakteristike)

Juričica je duga 13,5 cm i ima raspon krila 21–25,5 cm. Po obliku slična Gorskoj Jurčici ali sa kraćim repom i zbog toga izgleda malo kompaktnije; izrazito veća i duža od najmanje Sjeverne Jurčice (Alpske) (C. flammea cabaret) ali po veličini i strukturi slaže se sa većom Sjevernom Jurčicom. Mala, izrazito kompaktna, društvena ali nervozna zeba; predstavnik manjih, ispruganih pripadnika roda Carduelisa. Osim u mužjaka, prilično neugledno ruho pretežno smeđe odozgo i blijedo žučkasto-smeđe ispod, ističu se bijeli krajevi primarnih letnih pera i pera repa, izražajne pruge na leđima, prsima i bokovima, i blijede očne i bradne pruge. Mužjak u svadbenom ruhu je izrazito životopisan, sa svijetlo grimiznim čelom na sivoj glavi, grimiznim prsima i bokovima, skoro kestenjastim plaštom, ramenima, i pokrovom krila (nedostaju upadljive pruge). Ženka sivije glave nego mladi. Kljun je uvijek siv ili izrazito taman, nikada slamnato žut kao kod Gorskom Jurčice.

 

 1

Juričica

 odrasli mužjak, ljeti.

 2

 Juričica

 odrasli mužjak, zimi.

 3

 Juričica

 odrasla ženka.

 4

 Juričica

 mladi.

 5

 Juričica

 odrasli mužjak, zimi. Podvrsta: autohtona.

 6

 Juričica

 odrasli mužjak, ljeti. Podvrsta: bella.

 7

 Juričica

 odrasli mužjak, ljeti. Podvrsta: guentheri.

 8

 Juričica

 odrasli mužjak, ljeti. Podvrsta: harterti.


    Odrasli mužjak u svadbenom ruhu ima upadljivu kombinaciju sive glave, bijele zone na krilima, i bijelih strana na repu. Iza mitarenja mužjaka u novom perju ženku, i mlade lako je zamijeniti posebno sa Gorskom Jurčicom, Sjevernom Jurčicom, Čižkom, i ženkom i mladim Žutaricama. Let lagan i nagao sa lakim uzletima; rastuće valovit kod kratkih letova, ali kod dužih letova sastoji se od kratkih, strmovitih (valovitih) gibanja uzrokovanim serijom naglim udara krila nakon kojih slijedi zatvaranje krila.

 

1Juričica
odrasli mužjak, ljeti.
2
Juričica
odrasla ženka.
3Juričica
mladi.
4 Gorska Juričica
odrasli mužjak, zimi.
5 Gorska Juričica
odrasla ženka, zimi.
6 Sjeverna Juričica
odrasli mužjak, zimi.
7 Sjeverna Juričica
jednogodišnji mužjak, zimi.
8 Sjeverna Juričica
odrasli mužjak, zimi.(cabaret).
9 Sjeverna Juričica
jednogodišnji mužjak,zimi(cabaret)

 

Vrijeme seobe je produljeno. Jesenska seoba kolovoz–studeni, vrhunac je sredinom rujna do sredine listopada na sjeveru Europe, i listopada na jugu. Prelet Gibraltarskih Vrata je ranije nego kod ostalih pripadnika porodice Fringillidae, počinje drugom polovicom rujna, kulminira sredinom listopada nekada se produljuje u studeni. Prelet kasni na središnjem i istočnom Mediteranu, većinom sredinom listopad do studenog, do sredine studenog u Izraelu. Proljetna seoba počinje ranije, sa kretanjima od veljače, iz oba (južnog i središnjeg) zimovališta. Dolazi u Veliku Britaniju sredinom ožujka do ranog svibnja, glavninom u travnju. Stiže u Švedsku krajem ožujka do travnja. Dolazi na područje Lenjingrada (sjeverno-zapadna Rusija) u ožujku za ranih proljeća, ali obično u travnju, sa kontinuiranom seobom kroz travanj-svibanj.

 

Socijalni model i ponašanje

Izrazito društvena izvan perioda razmnožavanja, formira jata (ponekada stotine ili čak tisuće primjeraka) za hranjenje, počinak, ili seobu. Sustav parenja je očigledno večinom monogaman, sa povremenim nastupanjem poligamije (2 ženke se pare sa jednim mužjakom). Kod parenja je teritorijalna, iako je površina koju brani očigledno mala, a labave susjedske grupe od 2–12 ili ponekad do nekoliko desetaka ili više parova, sa nekim gnijezdima samo nekoliko metara razdvojenih; više parova odvojeno (samo). Kao i kod drugih pripadnika Carduelinae, pjev male teritorijalne značajnosti kroz skoro čitavu godinu, na početku sezone razmnožavanja (i u kasno ljetnih i jesenskih jata) često više mužjaka zajedno. Glasanje mužjaka može se čuti nakon nekoliko dana pri povratku na područje gniježđenja sa uzdignute prečke (povremeno sa tla) i u letu. Ponekad pjevaju u normalnom letu, ali pravi letni pjev također prakticiraju. Mužjak uzleti sa prečke dok pjeva i uzdigne se oko 10 m, tad pjeva dok leti u nepravilnim kružnicama sa brzim udarima krila, rep široko raširi; silazi lepršavo ili jedriličari u spirali, ptica se vraća na istu prečku ili slijeće blizu nje).

Glasanje

Glasanje se sastoji od (ugodnih, muzikalnih i promjenljivih, brzih (iznenadnih), živih cvrkutanja, uvrštavajući mnogo malih cijelina (nekih ugodno nježnih), trila ili tremola (neke sa metalnim prizvukom), atraktivnih i melioznih izvijanja i zviždanjem nalik na frulu, i ‚gukanje‘ ili zvukovi koji podsjećaju na struganje; obično kratkotrajno. Tipično počinje sa serijom zovova ili modificiranih jedinica, ‚gigigi‘ u dugoj ubrzavajućoj sekvenci, ponekad rast i pada u vrhuncu; određeni drugi zovovi mogu predhoditi ili biti uključeni u pjesmu. Serije dobro razmaknutih delikatnih zveckanja i veselih uzrujanih cvrkuta ili motiva od oba spola, ponekada kao naizmjenični duet; mogući tip pjesme. Ljetni je pjev sličan zelenduru (Carduelis chloris), ali više nazalan, u višim tonovima i manje melodiozan. Glavni kontaktni zov lagano metalno cvrkutanje, npr. ‚kekeke-keke‘, ‚gegege‘, ‚tett-tett-terrett‘, ‚čičičičit‘; (dano jednostruko), uobičajeno 2 u brzom slijedu, ili više serija koje povezuju jato ili obitelj u letu ili na tlu. Zov uzbune žalostan, cviljeći, pomalo napet ‚hoooi‘ or ‚tsooit‘.

 

Hrana

Sjemenke male do srednje veličine; vjerojatno uzima manje bezkičmenjaka nego ijedna druga zeba Zapadnog Palearktika osim Krstokljuna ili Gorske Jurčice. Zimi formira velika miješana jata sa ostalim zrnojedima koja krstare otvorenim zemljištima, hrani se mnogo više na tlu nego ljeti, iako nastoji ostati zajedno u grupama unutar ovakvih jata. Poglavito ovisi o korovu otvorenih zemljišta i neobrađenih površina (posebno Polygonaceae, Cruciferae, Caryophyllaceae, i Compositae), tako da su joj navike određene velikim širenjem agrikulturnih postupaka

 

Razmnožavanje

Sezona

Južna Engleska: jaja nesu sredinom travnja do ranog kolovoza. Južna Finska: početak nešenja jaja kasni travanj, vrhunac nešenja početkom svibnja do kraja lipnja. Velika Britanija (zapadna Francuska): vrhunac nešenja za prvo gnijezdo kasni travanj do ranog svibnja; za drugo gnijezdo, prvi tjedan lipnja. Jugo-zapadna Švicarska: na 2000 m, jaja nesu glavninom krajem svibnja i početkom lipnja; zadnje gnijezdo u drugoj polovici srpnja. Rusija: u području Lenjingrada (sjeverno-zapadna Rusija), jaja legu od travnja do kolovoza sa vrhuncem u lipnju. Sjeverna Afrika: nesu od kasnog ožujka, uglavnom u travnja. 2 gnijezda (legla), 3 u pogodnim uvjetima.

Mjesto

Vrlo nisko u gustom, često u trnovitom, grmlju, šikari, živici, ili pak na tlu; učestalo u mladoj crnogoričnoj plantaži. Zimzeleno raslinje obično preferiraju rano u sezoni za prva gnijezda (legla), naredna gnijezda učestalo u bijelogoričnom drveću i grmovima kada prolistaju. Gnijezdo: Temelji su grančice, korjenčići, vlati, a unutrašnjost je obložena mahovinom, dlakama, vunom, pahuljice na biljkama (maslačak), ponekada perje, papir, itd.

Jaja

Polu eliptična, glatka, i bez sjaja, vrlo različita po obliku i boji; blijeda do bijelkasto-plava, ponekada svijetlo siva, sa izražajnim mrljama, pjegicama, i šarama ružičastim, grimiznim, ili grimizno-smeđim, isto tako veće mrlje različitih nijansi crvene do crnkasto-grimizne; oznake uglavnom na širem kraju. Gnijezdo: 4–6 (3–7) jaja.

Inkubacija

12–14 dana.

Vrijeme provedeno u gnijezdu:

10–17 dana.

Raspon krila: C. c. cannabina: mužjak 78–85, ženka 76–82 mm.
Težina: C. c. cannabina: mužjak uglavnom 17–22, ženka 15–21 g.

 

 

Zemljopisne varijacije (geografske rase)

Poprilično male; uključujući veličinu (dužinu krila, repa, ili pisnice (noge)), relativna dužina, dubina, i širina kljuna, i jačina boje, posebno sive na stražnjem dijelu vrata (i smeđe na leđima i ramenima). Boja je ovisna o vremenskom periodu (jako je uvjetovana bijeljenjem i iznošenošću), posebno kod južnih populacija; varijacije su također zbunjujuće budući da veliki broj C. c. cannabina prezimljuje na području gnježđenja mediteranskih i blisko istočnih vrsta.

4 grupe odvojene na temelju veličine i dubine kljuna: (1) C. c. cannabina (sjeverna Euroazija od Irske do zapadnog Sibira, južno do Pirineja, Sjeverne Italije, Sjevernog Balkana, i Ukrajne) i autohtona (Škodska), sa prilično dugim krilima i vitkim kljunom; (2) bella (Turska, Cipar, Levant, i Krim preko područja Kavkaza i Irana do jugo-zapadne Turkmenije) sa dužinom krila kao C. c. cannabina ili neznatno duljom ali kljunom tanjim u bazi; (3) Vrste Atlanskih Otočja (guentheri na Madearima, meadewaldoi na zapadnim Kanarskim Otocima istočno do Velikog Kanarskog Otoka, harterti na istočnim Kanarskim Otocima), i mediterranea (Ibiza, južna Italija, Dalmacija, Albanija, Grčka, i mnogi otoci u Mediteranu od Baleara do Krete i Karpata u Grčkoj) sa poprilično manjim krilima i vitkijim kljunom (kao C. c. cannabina); (4) populacija Sjeverne Afrike, još bez naziva (pojavljuje se oko Maroka i planina Alžira i u blizini Tunisa, moguće još u nizinama Alžira i Tunisa i na sjeveru Libije) sa kratkim krilima (kao u 3. grupi) i tankim kljunom (kao u 2.).

2 različite grupe po boji, odgovaraju grupiranju po dubini kljuna u gore navedenim primjerima: (1) tamnije, vitkijeg kljuna nominalana cannabina, mediterranea, i Atlanske vrste; (2) svijetlije, debljeg kjuna Sjeverno Afričke populacije i bella.


Raspoznavanje spola:

 



       

 
 Mužjak jurčice  Ženka  jurčice
    
 

Letna pera 1.,2.,3., vise bijele obojenosti

kod mužjaka jurčice. 


 

Letna pera 1.,2.,3., manje bijele obojenosti

kod ženke jurčice. 

 

 Rasprostranjenost jurčice:

 


Nema većih promjena osim na Sjeveru, gdje je granica rasprostranjenosti uvjetovana promjenljivošću nastupanja vrlo oštrih zima.

Slučajna na područjima Farskih otoka, Kuvajta (ili vrlo rijetka zimi), Mauritanija.

Iznad zapadnog Palearktika, rasprostire se istočno preko Zapadnog Sibira do oko 90°E (istočno), zatim jugo-zapadno preko planina središnje Azije (obuhvačajući velik dio Kazakstana) do Afganistana i Irana.

 

 

Seoba

Djelomična selica, većina ptica se giba jugo-zapadno ili jugo-jugozapadno na uskom frontu preko zime unutar i malo južnije od područja gnježđenja, sa koncentracijama na Mediteranu. Izbjegavaju površine sa visokom nadmorskom visinom. Skitalice. Vrste koje nastanjuju otoke na Atlantiku su stanarice, kao vjerojatno i neke mediteranske populacije.

Vrijeme seobe je produljeno. Jesenska seoba kolovoz–studeni, vrhunac je sredinom rujna do sredine listopada na sjeveru Europe, i listopada na jugu. Prelet Gibraltarskih Vrata je ranije nego kod ostalih pripadnika porodice Fringillidae, počinje drugom polovicom rujna, kulminira sredinom listopada nekada se produljuje u studeni. Prelet kasni na središnjem i istočnom Mediteranu, većinom sredinom listopad do studenog, do sredine studenog u Izraelu. Proljetna seoba počinje ranije, sa kretanjima od veljače, iz oba (južnog i središnjeg) zimovališta. Dolazi u Veliku Britaniju sredinom ožujka do ranog svibnja, glavninom u travnju. Stiže u Švedsku krajem ožujka do travnja. Dolazi na područje Lenjingrada (sjeverno-zapadna Rusija) u ožujku za ranih proljeća, ali obično u travnju, sa kontinuiranom seobom kroz travanj-svibanj.

 

Stanište

U Zapadnom Palearktiku, gnijezdi se skoro u čitavom Europskom borealu, u kontinentalnoj, mediteranskoj, i stepskoj klimatskoj zoni, koje se protežu do priobalne Sjeverne Afrike i jugo-zapada Azije, na oba kontinenta, dok manje prema, Atlantskom podneblju. Pretežno ptica nizina, ali također rasprostranjena u pogodnim brdovitim područjima, i u Švicarskim Alpama se gnijezdi do 2200–2300 m na suhim pustopoljinama, alpskim livadama, ili kamenjarima gdje uspijevaju niski četinari ili divlje cvijeće (trave). Općenito izbijegava guste niske šumarke i šume osim onih otvorenog tipa sa čistinama ili proplancima sa pristupom nasadima divljih (ili nekih sličnih) biljaka na neobrađenim zemljištima. Nastanjuje močvarna područja, ali više voli grmlje i vegetaciju sa suhim sunčanim mjestima, farme sa živicama ili niskim stablima, vinograde, voćnjake, makiju, neobrađena polja, mlade plantaže, i neupotrebljene krajeve šume; također, u nekim područjima, ruralne i suburbane vrtove, i industrijske pustopoljine. Izvan perioda gniježđenja odlazi na otvorenija staništa, kao što su slane bare, šljunčane obale, i pješćane dine, kao i poljoprivredna zemljišta.

  Prisutnost cijele godine 
 Ljetni rasplodni period 
 Zimsko obitavalište 
 Prolazna obitavališta 

 

 

 

Pripremio i uredio: Darko Mičetić

 

 Napomena:

Dijelovi članka preuzeti uz odobrenje autora:

Davor Skejić ( Zagrebačko društvo za zaštitu ptica i ribica)

Preuzeto iz: ˝The Complete Birds of the Western Palearctic˝

 

                                                                                                           

 
 
© 2018 cesljugar-rijeka.hr
Darko Mičetić, webmaster